Home Alpe Razmišljate o usponu na Mont Blanc? Evo što trebate znati.

Alpe Planinarenje i alpinizam

Razmišljate o usponu na Mont Blanc? Evo što trebate znati.

Igor Bujas4 lipnja, 20268 Mins read41 Views

Ako provedete dovoljno vremena po planinama, prije ili kasnije netko će spomenuti Mont Blanc.

Najviši vrh Alpa već desetljećima privlači planinare iz cijelog svijeta. Za neke je to životni cilj, za druge samo logičan korak nakon nekoliko ozbiljnijih alpskih uspona.

Prije nego što rezervirate smještaj u Chamonixu i počnete kupovati opremu, vrijedi znati nekoliko stvari.

Prva je da Mont Blanc nije tehnički najzahtjevnija planina u Alpama.

Druga je da je svejedno dovoljno zahtjevna da svake godine iznenadi velik broj ljudi koji su je podcijenili.

Što trebate znati s tehničke strane da biste se popeli na Mont Blanc?

Mont Blanc nije uspon s kojim se počinje visokogorska karijera. U trenutku kada se odlučite krenuti, trebali biste imati podosta iskustva u planinama i kilometara u nogama. Prije Mont Blanca preporučio bih barem nekoliko ozbiljnijih uspona poput Triglava, Grintovca, Grossglocknera ili Gran Paradisa. Ne zato što su nužan preduvjet, nego zato što će vam dati iskustvo kretanja po zahtjevnijem terenu i na većim visinama.

S praktične strane, trebali biste znati:

Suvereno hodati s cepinom u rukama i u derezama
Znati zaustaviti pad cepinom
Znati se navezati na uže – osmica s uplitanjem, osmica ako ste u navezu s više od dvoje ljudi
Znati se izvući iz pukotine u ledenjaku – prusicirati
Znati se navigirati u planini, te procijeniti vremenske uvjete za uspon

Treba li vodič za Mont Blanc?
Ako ne znate koristiti dereze, cepin, kretati se po ledenjaku i izvući partnera iz pukotine, odgovor je vrlo jednostavan: da.

Ako sve navedeno znate i imate iskustva na ledenjaku, Mont Blanc je moguće ispenjati i samostalno, uz dobru pripremu i odgovarajuće uvjete.

Mont Blanc

Sa svojih 4.808 metara, Mont Blanc nije samo najviši vrh Alpa već i jedna od najpoznatijih planina na svijetu. Njegov snježni vrh vidi se kilometrima daleko, a ime izaziva poštovanje i među planinarima koji nikada nisu kročili u visoke Alpe.

Pet glavnih ruta vodi do vrha:

Gouter Route – “via normale”.

Tre Monts Route – traversa preko Mont Blanc Du Tacula i Mont Maudita, kreće iz Augille De Midi (popularna “Igla”). Nešto teža varijanta od Gouter rute, i fizički i tehnički.

Grands Mulets Route – ruta prvog uspona iz 1786. godine.

Pope Route – s talijanske strane. Malo divljija varijanta “via normale”.

Miage Bionnasay Route – duga i tehnička ruta, tri dana potrebna za uspon, samo za iskusne alpiniste.

Ja sam izabrao Tre Monts route, ali obzirom da mi je penjački partner u zadnji čas odustao od uspona, morao sam potražiti ekipu kojoj bi se mogao pridružiti, što sam začudo i uspio, jer je otpao Đuro. Sorry Đuro, ne poznamo se, ali nadam se da si nekom drugom prilikom ipak otišao na Blanc. Oni su išli Gouter rutom, pa je to na kraju i ruta kojom sam se popeo na vrh.

Kada ići na Mont Blanc?

Najbolje doba godine za uspon na Mont Blanc je kasno proljeće i ljeto, dakle od lipnja do rujna. Tada su vremenski uvjeti najpovoljniji. Svejedno, pri vrhu i dalje može biti veoma hladno – iako je u Chamonixu možda blizu 30 stupnjeva, gore može biti i -20, a na to treba dodati i wind-chill efekt ako ima vjetra na dan uspona.

Dolazak u Chamonix

Gotovo svaki uspon na Mont Blanc počinje u Chamonixu, legendarnom francuskom alpskom gradiću koji živi i diše planine.

Već pri dolasku pogled neprestano bježi prema vrhovima koji okružuju dolinu. Ledene stijene, glečeri i visoki grebeni podsjećaju vas da ste stigli u sasvim drugačiji svijet od onoga na koji smo navikli u Hrvatskoj.

Atmosfera u Chamonixu je posebna. Na ulicama susrećete alpiniste iz cijelog svijeta, a razgovori u kafićima često se vrte oko vremenske prognoze, uvjeta na glečerima i planova za sljedeće jutro.

I naravno, za nas je skup. Doduše, ja sam bio 2016. godine kada je za nas bio JAKO skup, a obzirom na inflaciju i promjenu standarda u Hrvatskoj zadnjih godina, sada je ta cjenovna razlika manja.

Kada sam prvi put penjao u ovim krajevima, spavao sam u kampu u Chamonixu. Kamp je bio solidno opremljen, a cijena je bila prihvatljiva. Ovaj put sam spavao u Airbnb-u u St Gervaisu, gradiću udaljenom 30ak km od Chamonixa. Cijene su prihvatljivije, a gužve manje.

Spletom okolnosti, uhvatili smo i dio Tour De Francea koji se održavao u vrijeme kad smo bili tamo, a dionica prolazi kroz sam St Gervais. Prvi put kada sam bio u ovim krajevima sam u Chamonix naletio u vrijeme Ultra Trail du Mt Blanca, pa sam time slučajno turistički uhvatio atmosferu oba velika sportska događaja.

Pripreme za uspon

Iako se Mont Blanc često spominje kao “lagan četiritisućnjak”, takav opis može biti vrlo varljiv.

Visina od gotovo pet tisuća metara ozbiljan je izazov za organizam. Uz to, na planini uvijek postoji određena razina objektivne opasnosti – od vremenskih promjena do stanja snijega i leda. Ništa posebno za iskusne planinske lisce, ali priprema, kondicija i iskustvo su iznimno važni. Unatoč reputaciji laganog uspona, Mont Blanc svake godine odnese velik broj života, najčešće zbog kombinacije lošeg vremena, objektivnih opasnosti i podcjenjivanja planine.

Dani prije samog uspona često služe za aklimatizaciju i prilagodbu organizma na visinu. Bez obzira na fizičku spremu, tijelo se mora priviknuti na uvjete koji vladaju visoko u Alpama. Smatram da je najbolje uzeti bar 7 dana za ovaj pothvat. 2 na samom Blancu, ostale za put, aklimatizaciju i sl. Također, dobro je imati dan-dva rezerve u planu zbog vremenskih (ne)prilika.

Mnogi se odlučuju na aklimatizaciju na Breithornu. Ja sam ju odradio na Castoru, u masivu Mt Rose. Upravo smatram da mi je ta solidna aklimatizacija napravila uspon relativno laganim.

Aklimatizacija na Castoru

Trening za Mont Blanc

Dobra kondicija je ključna za ovaj uspon. Inače sam u solidnoj kondiciji kroju održavam kroz borilačke sportove, planinarenja, ronjenja i trčanja. Ovisno o sezoni i pripremama, pojačam određeni sport.

Generalno, 2-3x tjedna spariram na grapplingu, odradim makar kratak udarački trening, a svako toliko sam u planinama. Ponekad trčim, ponekad odem na bouldering u Fothiu na Velesajmu.

Pri pripremi za Mont Blanc, ubacivao sam dosta trčanja na Sljeme, a u par navrata više puta u danu gore-dolje, što mislim da je bila i najbolja priprema za ovaj uspon. Bio sam u dosta dobroj penjačkoj kondiciji, ali i dalje moram priznati da je sam uspon na Mont Blanc iznenađujuće zahtjevan za organizam, ponajviše zbog visine.

Oprema za uspon na Mont Blanc

Ruksak – 35-40l
Visokogorske cipele
Dereze
Gamaše
Cepin
Naglavna svjetiljka
Štapovi za prvi dio uspona (opcionalno)
Penjački pojas
Kaciga
Tri karabinera matičara
Kapa, rukavice (+ rezerva)
Jakna, flis, kabanica
Šešir + buff + krema protiv sunca s jakim faktorom
Sunčane naočale i skijaške naočale
Prva pomoć + astro folija
Termosica
Džepni nož
Uže penjačko (može i vodičko)
Zamke
Ledni vijak/šrauba, 3 komada
Mapa, kompas, mob ili GPS

Popis opreme razlikovat će se ovisno o ruti, vremenskim uvjetima i tome idete li s vodičem ili samostalno. Ovo je okvirno ono što sam ja nosio.

Hrana – što jesti na usponu?

Na samom usponu savjetujem termosicu vode i termosicu čaja. Čaj možete dobiti u domu prije uspona. Ako je hladno, tekućina se može zalediti pa je dobro da imate termosice, a ne obične boce.

Što se tiče hrane, to ovisi o pojedincu; ja na visinama iznad 4000m nemam baš apetita, pa volim imati brze izvore energije, tipa pločice i koju čokoladicu, suho voće i sl. Neki koriste energetske gelove i kažu da su super stvar kada treba brzi nalet energije.

U domu ćete dobiti večeru oko 6,7 navečer, i doručak oko 2 ujutro. Ako možete, ubacite što više ugljikohidrata u organizam, jer ćete sve potrošiti na usponu. I hidrirajte se što više.

Logistika uspona na Mont Blanc

Najčešće ćete uspon podijeliti u dva dana – prvi do doma Tete Rousse, ili Gouter housea, a drugi dio za uspon na vrh i silazak u dolinu. Naravno, ovo možete podijeliti i na tri dana po želji, pa spavati u oba doma. Ako ste u stvarno zvjerskoj kondiciji, možete probati uspon u jedan dan. Ali za većinu smrtnika trebat će dva dana.

Problem je što su u vrhu sezone, drugom dijelu lipnja, srpnju i kolovozu, ti domovi kompletno bukirani, pa ćete logistiku morati riješiti mjesecima unaprijed rezervacijom smještaja, ili se nadati da će netko u zadnji čas odustati i ugrabiti priliku (što je napravio dio ekipe s kojom sam ja bio, ali bilo je jedva, i neizvjesno do samog kraja).

Drugi dio problematike je što je kampiranje u tom dijelu kompletno zabranjeno, a na stazi se kontrolira imate li rezerviran smještaj u domovima, te ako nemate, ne puštaju dalje.

Uspon na Mont Blanc

Sami uspon preko Gouter rute mnogi će započeti uzimanjem vlaka (Tram du Mont Blanc) do Nid d’Aigle (2372 m) i od tamo krenuti prema Tete Rousse domu (3167 m).

Dalje idemo prema Gouter domu, preko “Grand Couloira” – kuloara smrti. To ime nosi zbog čestog padanja velikih gromada kamenja, što nekad pogoršavaju planinari koji promaše rutu pa prolaze pri vrhu kuloara i slučajno guraju kamenje prema dole.

Kuloar smrti prođite čim prije moguće. Procijenite (u slučaju gužve) brzinu kretanja ostalih planinara, da ne zapnete usred kuloara.

Najbolji način za prolaz je da prođe jedan, koji onda gleda prema gore i navigira ostale. Kako to izgleda, možete vidjeti u videu iznad. Ovisno o vremenskim uvjetima, možda ćete trebati dereze na ovom dijelu.

Daljnji put prema domu Gouter (3817 m) prolazi relativno strmim dijelom, s laganim penjanjem – kaciga obavezna.

Ako ste imali sreće i dobili smještaj u domu, imat ćete solidnu večeru oko 6,7 popodne, i doručak ujutro oko 2.

Buđenje usred noći dio je gotovo svakog ozbiljnijeg alpskog uspona. Najbolje je ustati oko pola 2, pa poslije doručka odmah u pokret – stavljanje opreme na sebe i put na vrh pod svijetlom naglavne svjetiljke.

Poseban je osjećaj gledati niz svjetala drugih penjača kako se kreću po snijegu daleko iznad doline.

Kako se dobiva na visini, svaki korak postaje sporiji. Zrak je rjeđi, disanje teže, a tempo uspona diktira planina. Bilo bi dobro krenuti određenim tempom koji odgovara vašoj skupini i držati ga cijelo vrijeme.

Za mnoge planinare najveći izazov Mont Blanca nije tehnička zahtjevnost, već kombinacija visine, umora i dugog trajanja uspona.

Nakon više sati kretanja svaki korak zahtijeva dodatni napor. Upravo tada planina testira ne samo fizičku spremu nego i mentalnu izdržljivost.

Putem gore proći ćete i pored skloništa Vallot (4262 m). Ono bi trebalo biti korišteno samo u nuždi, i protiv je planinarske etike koristiti ga u svrhu spavanja na putu prema vrhu. S tim nisu bili upoznati svi članovi moje skupine, ali ja se strogo protivim takvoj praksi jer znam zašto postoje skloništa.

Sada je prošlo otprilike 3 sata od kada ste krenuli iz doma, i jutro vam donosi nadrealno lijepe prizore.

Vrijeme je za uprijeti prema gore, jer za 2-3 sata teškog hoda bit ćete na vrhu.

Odjednom se otvara pogled koji se proteže stotinama kilometara u svim smjerovima. Ispod vas nalaze se Francuska, Italija i Švicarska, dok se beskrajni nizovi alpskih vrhova gube prema horizontu.