Storžič (2132 m) je najviši vrh u zapadnom dijelu Kamniško-Savinjskih Alpa u Sloveniji, tik iznad Tržiča. Ime je dobio po svom prepoznatljivom obliku – savršeno oblikovanom stošcu (slovenski storž) koji se iz doline vidi sa svih strana. Južna strana planine sastavljena je od strmih travnatih padina i kamenjara, dok se sjeverna strana spušta gotovo okomito prema dolini Lomščice – upravo u toj sjevernoj stijeni nalaze se i Žrelo i Peto žrelo, dvije od tri rute o kojima je riječ u ovom tekstu.
Zbog svoje izolirane pozicije i visine koja nadilazi okolne vrhove, Storžič je izniman vidikovac: po lijepom vremenu s vrha se pruža pogled na Ljubljansku kotlinu, Julijske Alpe s Triglavom, Karavanke sa Stolom, Begunjščicom i Košutom, te na istoku prema Kalškom grebenu, Grintovcu i Krvavcu – u posebno čistim danima navodno se nazire i austrijski Grossglockner.
Na vrh (normalnijim putevima) vode tri bitno različite rute, svaka svog karaktera i zahtjevnosti – od markirane planinarske staze, preko poluferatnog uspona, do prave alpinističke grape.
Normalna ruta – preko Škarjevog roba
Uobičajen, najlakši i najčešće korišten pristup na Storžič vodi preko Škarjevog roba, sa zapadne strane. To je markirana planinarska staza koja se od Planinarskog doma pod Storžičem (1123 m) kroz bukovu šumu i preko planine Jesenje postupno uspinje zapadnim grebenom do vrha. Za razliku od Žrela, ovdje nema tehnički zahtjevnih odsjeka niti osiguranja sajlama – riječ je o dugačkoj, ali tehnički jednostavnoj stazi koju mnogi koriste i za uspon i za spust, pa je to ujedno i najsigurnija varijanta za manje iskusne planinare.
U proljetnim i jesenskim mjesecima moguće su krpe snijega, preko kojih bez dereza i cepina nećete moći proći završni dio rute.
Ruta je lijepa i tehnički nezahtjevna.
Uspon kroz Žrelo
Kraći, ali znatno zahtjevniji put na vrh sa sjeverne strane vodi kroz Žrelo – usku, strmu grapu koja se penje uz rub provalije gotovo do samog vršnog grebena. Iako je i ova staza planinarski markirana, riječ je o zahtjevnom terenu: na izloženijim dijelovima osigurana je čeličnim sajlama i klinovima, pa se najbolje može opisati kao jednostavna via ferrata. Za ljetne uvjete kaciga je svakako preporučljiva, a u zimskim uvjetima oprema ovisi o stanju terena – nama su trebali cepin i dereze.
Staza kreće od Planinarskog doma pod Storžičem, vodi rubom planine Jesenje, a zatim ulazi u samo Žrelo koje se strmo uspinje kroz šumu i preko golih stijena sve do izlaska na glavni greben, na raskrižju koje se tako i zove – “Žrelo” (1810 m). Odatle je lijevo, po grebenu, lijepa planinarska staza s izvrsnim vidicima. Visinska razlika od doma do vrha iznosi otprilike 1000 metara.
Matija, koji je i fotografirao ove slike, i ja smo išli ovom rutom u zimi, i bili su potrebni cepin i dereze. Kaciga je isto pametan dodatak. Dionica je na dijelovima izložena, i ako je stijena pod ledom, oprez je nužan.
Peto žrelo
Najzahtjevnija od tri spomenute rute je Peto žrelo – strma grapa u sjevernoj stijeni Storžiča, nagiba između 40 i 50 stupnjeva, smještena istočno od klasičnog Žrela i zapadno od još zahtjevnije Kramarjeve smjeri. Među alpinistima i turnim skijašima Peto žrelo je poznatije kao popularna spustna varijanta nakon uspona Kramarjevom smjeri, no koristi se i kao samostalna, jednostavnija alpinistička ruta.
Za razliku od Žrela i Škarjevog roba, Peto žrelo nije markirana planinarska staza – riječ je o terenu za iskusne i primjereno opremljene planinare, gdje je potreban oprez zbog strmine, mogućeg kamenja u pokretu i nedovoljno označenog puta kroz gornji, uži dio grape.
Moj susret s Petim Žrelom je bio pri spustu, što retrospektivno i nije bila dobra ideja, jer je gore puhao jak sjeverni vjetar i cijela gornja strana sjeverne strane je bila pod debelim ledom. Ali obično preferiramo silaz s planine drugom rutom da bude zabavnije, pa smo tako napravili i ovaj put. Gornji dio je dosta izložen i strm, i realno, dva cepina bi pomogla. Ovako su nas pri vrhu na spustu držali samo vrhovi zuba na derezama, Mislim da smo pri vrhu i dio sišli Kramarjevom smjeri, prije povratka u Peto Žrelo.
Na donjem dijelu pak je sunce počelo topiti led, i tu nam je snijeg zapinjao u dereze, što je rezultiralo lošim hvatom, i ponekim proklizavanjima. Usred zime ne bi nepametno bilo ni imati uže za spust niz Peto Žrelo.
Silaz niz Peto Žrelo
Usporedba tri rute
Od sve tri, Škarjev rob ostaje ruta koju bih preporučio svakome tko na Storžič ide prvi put ili nema iskustva s eksponiranim terenom. Žrelo je sljedeći korak: fizički zahtjevnija i mjestimično izložena, no sajle i klinovi je čine sigurnom za svakoga tko ima glavu za via ferrate i osnovnu spremu za zimske uvjete kad je potrebno. Peto žrelo je još korak dalje – iako nije posebno težak uspon, ovo je već tip terena gdje zimi stvari mogu krenuti nizbrdo – doslovce.
Praktične informacije
- Polazište: Planinarski dom pod Storžičem (1123 m), dolina Lomščice
- Vrh: Storžič, 2132 m
- Visinska razlika: cca 1000–1180 m (ovisno o ruti)
- Škarjev rob: markirana staza, tehnički jednostavna
- Žrelo: markirana staza, poluferatni karakter, preporučena kaciga, zimi i cepin i dereze
- Peto žrelo: nemarkirana, alpinistička grapa – potrebno iskustvo i dodatna oprema (pojas, uže, komplet za samoosiguranje), zimi cepin i dereze
- Napomena: sve tri rute zahtijevaju solidnu kondiciju; Žrelo i Peto žrelo dodatno traže iskustvo u eksponiranom terenu
Oprema za Storžić
Za ovu turu ne bih išao bez osnovne planinarske opreme.
- planinarske cipele
- dovoljno vode
- hranu
- mobitel i kartu
- osnovnu prvu pomoć
- rezervnu odjeću, ovisno o vremenu
- štapove (normalnom rutom gore/dole pomažu)
- Za Žrelo – pojas i zamka s karabinerom ili ferata set, kaciga
- U zimskim uvjetima: cepin, dereze, kaciga, za Peto Žrelo i uže neće biti naodmet
Leave a comment